Tokom noćne smjene ugledala je djevojku kako luta bolničkim hodnikom: Jedan detalj na njenoj narukvici odveo ju je do sobe 318!
Bolničke noći obično su bile tihe, ispunjene prigušenim zvukom aparata, koracima medicinskog osoblja i povremenim pozivima iz bolesničkih soba. Lejla je godinama radila noćne smjene i mislila je da ju je posao naučio da ostane pribrana u gotovo svakoj situaciji. Ipak, ono što je doživjela jedne hladne oktobarske noći ostalo joj je u sjećanju mnogo…