Kad je Ivana počela da čuje neobične zvukove iz garaže svake večeri, mislila je da je riječ o još jednom od onih muškaraca koji popravlja „nešto svoje“ i koristi garažu kao privatni kutak za bijeg od svakodnevnice. Međutim, njen muž Marko nije bio običan suprug koji tu skladišti stare alatke ili provodi sate gledajući utakmice u tišini. On je mjesecima krio tajnu koja će, kada ispliva na površinu, ostaviti ne samo Ivanu, već i cijeli svijet – bez teksta.
Ivana je, kako kaže, prve zvuke primijetila još početkom proljeća. Ispočetka su to bili udarci, brušenje, lupkanje. S vremenom, počela je primjećivati i mirise ljepila, metala i boje. Znala je da Marko provodi sate u garaži, ali kad god bi pitala šta radi, on bi odgovarao s osmijehom: “Pravim nešto za nas.” Nije joj bilo jasno kako nešto „za njih“ može da uključuje toliku dozu tajnovitosti.
Nakon gotovo šest mjeseci skrivanja, jednog popodneva, Marko ju je pozvao da dođe do garaže. Bio je uzbuđen, a istovremeno i pomalo nervozan. Kad je otvorila vrata, Ivana se na trenutak sledila.
Ispred nje nije bio nikakav alatni sto, niti neki amaterski projekat. Stajao je – robot. Visok gotovo kao čovjek, precizno izrađen do posljednjeg detalja, sa mehaničkim rukama, ekranom na kojem su se smjenjivale poruke, i čak prepoznatljivim glasom koji je rekao: „Zdravo, Ivana. Ja sam tvoje Markovo iznenađenje.“
Marko je godinama radio kao inženjer automatike, ali nikad nije radio na projektima za sebe. Sve što je znao – davao je za kompanije. Ovog puta odlučio je, potajno, da napravi asistivnog robota za osobe sa invaliditetom – inspirisan jednom Ivaninom prijateljicom koja je zbog saobraćajne nesreće ostala nepokretna.
„Rekao sam sebi – ako već imam znanje, zašto ga ne bih iskoristio za nešto stvarno važno?“ – rekao je Marko dok su mu oči blistale.
Robot, koji je nazvao “Asistobot M1”, mogao je pomagati u svakodnevnim kućnim poslovima – od dodavanja predmeta, otvaranja vrata, do slanja poruka glasom. Imao je i funkciju prepoznavanja lica, pa je mogao razlikovati članove porodice, kao i podsjećati korisnika na terapije, lijekove i dnevne aktivnosti.
Kad je Ivana podijelila video otkrivanja na društvenim mrežama, reakcije su bile munjevite. Video je za manje od 48 sati pregledan više od 5 miliona puta. Ljudi su dijelili priču širom svijeta, a mnogi su se javljali Marku sa željom da učestvuju u projektu ili naruče svog Asistobota.
„Nikad nisam mislio da ću napraviti nešto što će izazvati ovoliku pažnju. Samo sam želio pomoći“, rekao je skromno u jednom intervjuu koji je dao za regionalnu televiziju.
Tehnološki stručnjaci pohvalili su robota kao jedan od najhumanijih i najpraktičnijih primjera lične inicijative u razvoju asistivne tehnologije. Njegov dizajn je, iako rađen bez budžeta, bio na visokom profesionalnom nivou, a dodatni detalji – poput mogućnosti daljinske kontrole putem mobilnog telefona – pokazali su koliko je Marko mislio na svaki aspekt korisničkog iskustva.
Ali ono što je priču učinilo zaista posebnom jeste činjenica da je sve radio u tišini, daleko od očiju javnosti, pa čak i vlastite supruge. Njegova motivacija nije bila slava, već – dobro. To je ono zbog čega mu sada aplaudira cijeli svijet.
Ivana, sada ponosna supruga čovjeka koji je nehotice postao viralna zvijezda, kaže da joj nije krivo što joj nije ranije otkrio šta radi.
„Da mi je rekao, možda bih ga obeshrabrila iz brige da troši previše vremena ili da mu neće uspjeti. Ali sad kad sam vidjela rezultat, samo mogu da kažem – Marko, hvala ti. Ne samo u moje ime, već u ime svih kojima ćeš pomoći.“
Marko planira da uskoro pokrene crowdfunding kampanju, ne kako bi zaradio, već kako bi Asistobot M1 postao dostupan što većem broju ljudi. Kaže da su već u kontaktu sa nekoliko bolnica i ustanova koje žele testirati robota u svakodnevnom radu.