Kada se pomene riječ „tufahija“, mnogima odmah poteče voda na usta. Taj miris kuhanih jabuka, punjenje od oraha i meda, slatki sirup i bogati sloj šlaga prizivaju uspomene na djetinjstvo, bakinu kuhinju i toplinu doma. Ali ono što većina ljudi zna kao tufahiju, u stvarnosti je tek osnovna verzija. Prava čarolija krije se u bosanskoj varijanti ovog tradicionalnog deserta – receptu koji se prenosi s koljena na koljeno i koji ima okus nostalgije, ljubavi i vještine.
Prava domaća tufahija nije samo desert – ona je umjetnost
Ova posebna verzija tufahije dolazi iz srca Bosne – iz starih mahala Sarajeva, Travnika i Mostara, gdje se svaka komponenta priprema s posebnom pažnjom i gdje nijedan sastojak nije tu slučajno. Ovdje se ne radi samo o receptu, nego o čitavoj filozofiji pripreme hrane – s poštovanjem prema namirnicama, vremenu i ljudima za koje se priprema.
Za početak, jabuke koje se koriste nisu bilo kakve – koriste se stare sorte, najčešće „ajdared“ ili „zlatna delišes“, ali domaće, ne tretirane hemikalijama, jer kora ostaje na njima. Prvo se pažljivo izdube, ali ne do kraja – važno je ostaviti dno jabuke da bi mogla zadržati punjenje.
Tajna je u punjenju
Dok mnoge verzije koriste samo orahe i šećer, prava bosanska tufahija ima punjenje koje se sastoji od mješavine mljevenih oraha, meda, malo vanilin šećera, narendanih suhih smokava, a ponekad i sitno isjeckanih datula. Dodaje se i mala kašika rastopljenog maslaca kako bi punjenje bilo bogatije i povezano, a ponekad i kap ruma ili orahovače, za poseban miris.
Svaka jabuka se pažljivo puni ovom smjesom, a zatim stavlja u široku šerpu. Prelijeva se laganim sirupom od vode, šećera, limunove kore i štapića cimeta. Sve se lagano kuha dok jabuke ne omekšaju, ali ostanu čvrste i zadrže oblik.
Šlag – ali ne običan
Većina ljudi tufahiju servira s običnim šlagom. Ali u ovoj verziji iz Bosne, koristi se posebna krema od umućene slatke pavlake pomiješane s kašikom kajmaka i par kapi ružine vodice. Taj spoj kremaste teksture i lagane slanosti kajmaka s blagim mirisom ruže daje desertu potpuno novu dimenziju.
Posluživanje s dušom
U Bosni se tufahije nikada ne jedu na brzinu. Poslužuju se u staklenim čašama ili starinskim zdjelicama, sa sirupom i velikom kašikom kreme. Obavezno se jede uz kahvu, po mogućnosti iz fildžana, sa kockom šećera i malo rahatlokuma sa strane.
U nekim porodicama, tufahije se pripremaju samo za posebne prilike – svadbe, bajrame, dolazak dragih gostiju. Zato svaka tufahija nosi sa sobom i emociju – znak pažnje, ljubavi i domaćinskog gostoprimstva.
Tufahija kao ogledalo tradicije
U vremenu kada mnogi posežu za brzom hranom i industrijskim slatkišima, tufahija podsjeća na jednostavnost i dubinu domaće kuhinje. Ona nas vraća u kuhinje naših majki i baka, u sporost pripreme, u mirise koji se šire iz rerne i tišinu dok se desert hladi na prozorskoj dasci.
Zaboravite na tufahije iz restorana ili one „na brzinu“ – prava bosanska verzija traži vrijeme, pažnju i srce. I baš zato što se ne može napraviti na brzinu, ona je toliko posebna.
Zaključak
Ako ste mislili da znate šta je tufahija, razmislite još jednom. Ova verzija iz Bosne nije samo desert – to je iskustvo. U njoj se spajaju prošlost i sadašnjost, mirisi i sjećanja, jednostavni sastojci i velika vještina. Kada je jednom probate, nijedna druga više vam neće biti ista.
Pravi ljubitelji domaće kuhinje znaju – tufahija nije samo jabuka i orasi. Ona je uspomena. I svaki zalogaj te uspomene vrijedi truda.