Ponekad nas životne nesreće pogode u trenucima kad ih najmanje očekujemo. No, u rijetkim slučajevima, upravo te nesreće postaju vrata ka nečemu neobjašnjivom. Takav je slučaj 41-godišnjeg Marka iz Mostara, koji je nakon nesretnog udarca u glavu zadobivenog tokom popravke krova, iskusio nešto što do tada nije mogao ni zamisliti – dobio je sposobnosti koje su graničile s nadnaravnim.
Sve je počelo kao običan dan. Marko, građevinski radnik s više od dvadeset godina iskustva, popeo se na krov da zamijeni oštećene crijepove. Jedan pogrešan korak, klizav lim, i pao je s visine od skoro četiri metra. Srećom, dočekao se na leđa, ali je pritom udario glavom o betonsku podlogu.
U bolnici je proveo nekoliko dana. Imao je blagi potres mozga, ali nije bilo ozbiljnih unutarnjih povreda. Nakon otpusta, počele su se događati stvari koje niko, pa ni sam Marko, nije mogao objasniti.
„Nakon nekoliko dana, počeo sam primjećivati čudne detalje. Mogao sam čuti tiktakanje sata u drugoj sobi, čitati sitna slova bez naočala, a najviše me šokiralo to što sam odjednom znao svirati klavir, iako ga nikad u životu nisam svirao,“ priča Marko.
Njegova porodica u početku nije vjerovala. Mislili su da pretjeruje, možda kao reakciju na stres. No, kada je sjeo za stari električni klavir koji je pripadao njegovom pokojnom ujaku, i bez ijedne greške odsvirao poznatu kompoziciju – sve sumnje su nestale.
Fenomen poznat kao “stečeni savant sindrom”
Markov slučaj nije jedini na svijetu. Postoji rijedak neurološki fenomen poznat kao “stečeni savant sindrom”, u kojem osoba nakon traume mozga razvije izuzetne sposobnosti u određenim područjima, poput muzike, matematike, crtanja ili pamćenja.
Ove sposobnosti se ne mogu objasniti formalnim obrazovanjem ili prethodnim iskustvom – jednostavno se pojave. Naučnici vjeruju da trauma u nekim slučajevima „otključa“ dijelove mozga koji su ranije bili neaktivni, omogućujući pristup podacima i vještinama koje su ranije bile skrivene ispod površine svijesti.
Kod Marka su se, osim muzičkog talenta, počele javljati i izuzetne vizualne sposobnosti. Počeo je crtati precizne skice građevinskih objekata i mehanizama – stvari koje nikad nije učio, a koje su bile toliko tačne da su arhitekti ostajali bez riječi.
Novi život, nova misija
Umjesto da se vrati na posao, Marko je odlučio svoj „dar“ staviti u službu edukacije. Počeo je svirati klavir za djecu s autizmom i držati radionice crtanja u lokalnoj zajednici. Njegova priča je brzo došla do medija, a pozvali su ga i na naučne konferencije kako bi istraživači mogli bolje razumjeti njegov slučaj.
„Nisam tražio ovo. U početku sam bio preplašen. Ali sada znam da mi je život dao drugu šansu, možda i zadatak – da ovim darom pomognem drugima,“ kaže Marko.
Danas, pet godina nakon nesreće, Marko vodi centar za kreativni razvoj, a njegove kompozicije se izvode u nekoliko muzičkih škola širom regije.
Granica između nauke i čuda
Markova priča postavlja pitanja o tome šta je sve ljudski um sposoban postići. Možda u svima nama postoje skriveni potencijali, zaključani u dijelovima mozga koje još nismo potpuno istražili. Udarac u glavu, iako opasan, u njegovom slučaju je bio poput ključa – otključao je vrata svijeta koji je dotad postojao samo u mašti.
I dok nauka nastavlja tražiti objašnjenja, Marko samo slegne ramenima i kaže: „Možda je to samo dar s neba. A kad ti nešto tako padne u ruke, dužnost ti je da ga ne potrošiš uzalud