“Zatvorena vrata prošlosti: Zašto Jelena Karleuša ne ide u kuću svoje majke?”

U jednom beogradskom naselju, skrivena među starim dvorišnim kućama koje još odolijevaju vremenu, nalazi se jedna skromna kuća sa zelenim prozorima i drvenom ogradom. Ništa na njoj ne odaje da je nekada bila dom jedne od najpoznatijih žena jugoslovenske estrade – majke Jelene Karleuše, Divne Karleuše. Upravo u toj maloj, jednostavnoj kući, ispunjenoj mirisom starog namještaja i tišinom porodičnih uspomena, odvijao se veliki dio Jeleninog djetinjstva i života prije slave.

Divna Karleuša bila je prepoznatljiv glas sa Radio Beograda – dama sa stavom, smirena, obrazovana i elokventna. Bila je poznata po načinu govora, kulturi i otmjenosti koja je, čini se, naslijeđem prenesena i na Jelenu, iako su njih dvije bile različite po temperamentu i stilu. Iako je Jelena danas sinonim za luksuz, glamur, javne nastupe i oštre stavove, iza svjetala reflektora stoji priča o djetinjstvu provedenom u toj skromnoj kući, gdje se nije uvijek imalo mnogo, ali se imalo dovoljno ljubavi i podrške.

Dvije žene, dva svijeta

Jelena je često govorila da je njena majka bila njen najveći oslonac. Iako su imale različita viđenja života, jedno je uvijek bilo jasno – Divna je vjerovala u svoju kćerku i bodrila je na svakom koraku. Njena smrt, koja je nastupila 2019. godine, duboko je pogodila Jelenu. Tada je prestala da objavljuje na društvenim mrežama na neko vrijeme, povukla se iz javnosti i sve češće govorila o tome koliko joj majka nedostaje.

Od tog trenutka, kako kažu komšije iz starog naselja, Jelena više nikada nije kročila u kuću svoje majke. Neki kažu da je razlog emotivne prirode – previše uspomena, previše tuge, previše bola. Ta kuća nije samo prostor; ona je sa sobom nosila mirise Divninih parfema, zvuke starih ploča i prisjećanja na razgovore u kasne sate. Za Jelenu, to možda nije više bio samo dom, već mjesto koje ne može da posjeti bez da joj srce zadrhti.

Šta je ostalo iza?

Danas kuća djeluje napušteno. Fasada je počela da se ljušti, kapija škripi, a prozori su zatvoreni, kao da čuvaju tajne prošlosti. Ipak, komšije često zastanu, pogotovo stariji, i kažu: “E, ovdje je živjela Divna… fina žena, prava dama.” Neki su čak i čuli kako je Jelena nekoliko puta poslala ljude da obiđu kuću, plate račune i provjere da li je sve u redu, ali lično nije dolazila. To, kažu, nije ravnodušnost, već način na koji se nosi sa gubitkom.

Uprkos svojoj slavi i karijeri, Jelena Karleuša je ostala duboko vezana za svoju majku. Njeni nastupi, često puni snage i samopouzdanja, nose i dozu tuge koju nosi žena koja je izgubila roditelja. Iako je poznata po svojim britkim komentarima i nemilosrdnom stavu prema nepravednosti, kada govori o Divni – glas joj omekša, pogled se zamuti, a rečenice postanu ličnije i emotivnije.

Emocija jača od luksuza

Možda upravo ta skromna kuća simbolizuje sve ono što Jelena danas pokušava da sačuva unutar sebe – uspomene na djetinjstvo, na majku koja ju je naučila da bude svoja, da ne ćuti, da se ne povija pred sistemom. Taj dom, iako materijalno neuporediv s luksuzom vile na Dedinju, ima veću težinu jer nosi priču o počecima, o borbi, o majčinskoj ljubavi.

Nekad čovjek odluči da ne posjeti neko mjesto ne zato što ga je zaboravio, već upravo zato što ga previše boli. Tako je, možda, i s Jelenom. Kuća nije zaboravljena, ali su vrata zatvorena – iz poštovanja, iz tuge, ili možda iz nade da će jednog dana skupiti snagu da uđe i prisjeti se nečega što je bilo istinski njeno.