U eri ubrzanog urbanog razvoja i sve većih troškova života, pojam „dom“ poprima sasvim novo značenje. Nekada su ljudi težili velikim kućama, prostranim dvorištima i komforu, ali danas, u mnogim svjetskim metropolama, život u skučenim prostorima postao je realnost. Priča žene koja plaća 500 evra za život u stanu od samo 9 kvadrata izazvala je nevjericu i šok kod mnogih. Ljudi se pitaju – da li je zaista moguće živjeti u tako malom prostoru?
Ovakav način života nije rijetkost u gradovima poput Tokija, Njujorka, Pariza i Londona, gdje su cijene nekretnina vrtoglavo visoke, a stanodavci iskorištavaju svaku priliku da pretvore čak i najmanje prostore u profitabilne jedinice. U tim uslovima, životni prostor od 9 kvadrata postaje realnost, a ne izuzetak.
Kako izgleda stan od 9 kvadrata?
Zamislite prostor veličine prosječne sobe – tu morate smjestiti krevet, ormar, kuhinju i eventualno radni sto. Kupatilo, ako postoji, često je minijaturno, s tušem koji je gotovo u sklopu WC-a. Svaki centimetar prostora mora biti pametno iskorišten – sklopivi namještaj, viseće police, skriveni prostori za skladištenje postaju neophodni.
Žena koja živi u ovom stanu, čija priča kruži društvenim mrežama, tvrdi da je naučila kako da funkcioniše u tako malom prostoru. Ključ je minimalizam – posjeduje samo osnovne stvari, redovno organizuje prostor i izbjegava nered. Ali i pored toga, postavlja se pitanje – da li je ovakav način života održiv na duže staze?
Zašto ljudi pristaju na ovakve uslove?
Glavni razlog je, naravno, cijena stanovanja. U velikim gradovima, kirije su ekstremno visoke, a čak i male garsonjere mogu koštati stotine ili hiljade evra mjesečno. Mnogi mladi ljudi, studenti i radnici koji dolaze u metropole u potrazi za boljim prilikama nemaju izbora – prihvataju ono što mogu priuštiti.
Osim toga, postoji i trend minimalizma i „mikro stanovanja“, koji neki ljudi prihvataju dobrovoljno. Oni smatraju da je život u malom prostoru praktičan, ekonomičan i ekološki prihvatljiv. U Japanu, na primjer, ovakvi stanovi su sasvim normalna pojava, a postoje i specijalizovane zgrade s „kapsula“ stanovima koje nude osnovni smještaj za one koji samo žele mjesto za spavanje.
Psihološki i fizički izazovi života u malom prostoru
Ipak, nije lako živjeti u prostoru gdje se jedva možete okrenuti. Nedostatak privatnosti, nemogućnost da pozovete goste, osjećaj zatvorenosti – sve su to izazovi s kojima se ljudi suočavaju. Dugoročno, boravak u tako skučenim uslovima može uticati na mentalno zdravlje, izazvati stres i anksioznost.
Takođe, postavlja se pitanje kvaliteta života. Iako neki tvrde da se mogu prilagoditi, činjenica je da većina ljudi ipak teži komforu i slobodi kretanja.
Da li je ovo budućnost stanovanja?
U mnogim gradovima, ovakav trend se širi. Investitori preuređuju velike stanove u manje jedinice kako bi povećali profit, dok gradske vlasti rijetko postavljaju ograničenja. Ako se cijene nekretnina i dalje budu povećavale, možemo očekivati još više ovakvih primjera u budućnosti.
Ali dok jedni vide praktičnost u mikro stanovanju, drugi upozoravaju da se normalni životni uslovi ne smiju svesti na ovakve ekstreme. Da li ćemo u budućnosti svi živjeti u „kutijama“ ili će se pronaći rješenja koja balansiraju između pristupačnosti i kvaliteta života? Ostaje da vidimo.
Jedno je sigurno – priča ove žene izazvala je lavinu reakcija, ali i pokrenula važno pitanje: koliko smo spremni da žrtvujemo za život u velikim gradovima?