Čim sam saznao da je moj sin zaprosio ženu iz Hrvatske, odmah sam ga obavijestio da je sa mnom prekinuo sve veze.
Kad sam otkrio da je moj drugi sin zaprosio Hrvaticu, jasno sam mu dao do znanja da više nije dio naše obitelji i zamolio da se suzdrži od bilo kakve daljnje komunikacije s nama.
Nakon šesnaest godina, unatoč pokušajima da dođe do nekih rođaka, nije dobio odgovor. Posljedice njegovih postupaka ukaljale su naš ugled, a kao rezultat toga, on je formirao vlastitu “obitelj” budući da takva prisutnost za nas više ne postoji.
Tijekom našeg nedavnog posjeta trgovini dogodio se neočekivani susret s njegovom suprugom i djecom. Kao da je sišla s nebesa pred našim očima, a izraz njezina lica zauvijek mi je ostao urezan u sjećanje. Istovremeno je izgovorio riječi: “Oprostite!” Prošli su pored nas, tretirajući nas kao nepoznata lica.
Bez ikakvog pokušaja komunikacije, brzo je uhvatila djevojku za ruku i žurno krenula prema blagajni. Ova mlada dama posjeduje izuzetnu ljepotu i nevjerojatno umiljatu slatkoću.
U tom prolaznom trenutku, nisam mogao a da ne osjetim ubod žaljenja što je nisam mogao sresti, posebno s obzirom na to da je ona naša vlastita unuka.
Moja je žena, nakon što je čula vijest, pokazala inteligenciju odlučivši šutjeti. Iako jako sumnjam u njezinu umiješanost s njima, teško mi je oprostiti joj bilo kakvo potencijalno druženje. Po mom mišljenju, poduzeo sam sve potrebne korake. Što mislite o tome?
