Postoje priče koje te nasmiju, neke te dirnu, a neke te jednostavno zaustave — natjeraju te da se zamisliš nad životom, ljubavlju i sudbinom. Takva je i priča Muja iz Živinica, čovjeka koji je kroz život prošao četiri braka, bezbroj razočaranja i mnogo suza, ali nikada nije prestao vjerovati da će pronaći mir o kojem je sanjao. 🌙
🕊️ “Svaki put sam vjerovao da će to biti posljednji put”
Mujo priča svoju životnu ispovijest mirnim glasom, onim tonom čovjeka koji je sve doživio i sve preživio.
„Ženio sam se četiri puta,“ kaže spuštenog pogleda. „Svaki put sam mislio — evo sad će biti kako treba. Sad ću imati mir, dom, ženu koja će me razumjeti. Ali svaki put, nekako, život me opet vratio na početak.“
Nije to priča o čovjeku koji je tražio previše, nego o onome koji je davao sve, a zauzvrat dobijao premalo. Njegov život je poput filma — pun obrta, bola i neočekivanih odluka. Ali za razliku od filma, ovdje nema glume, ni režiranog sretnog kraja.
❤️ Prva žena – mladost, nada i prvi slom
„Prva žena bila je kod mene svega dvije i po godine,“ počinje Mujo tiho, kao da se prisjeća rana koja nikada nisu do kraja zacijelila. „Mladi smo bili, nismo znali mnogo o životu. Nije ona bila loša žena, ali nismo se razumjeli. Svaka sitnica bi postajala razlog za svađu. Govorili smo kao da pričamo različitim jezicima, iako smo živjeli pod istim krovom.“
U tom kratkom periodu rodila im se kćerka, 1980. godište. „Kad se rodila, bio sam presretan. Mislio sam — sad će nas dijete zbližiti, sad će sve biti bolje. Ali desilo se suprotno. Nakon porođaja sve je postalo još teže.“
Njegova majka je, priča, preuzela brigu o djetetu. „Moja majka ju je odgajila. A žena… spakovala se i otišla kući. Nisam je zadržavao. Kad vidiš da ne ide, ne možeš silom zadržati nikog. Samo ti ostane praznina i sjećanje.“
💔 Druga žena – ljubav, izdaja i odlazak
„Druga žena… s njom sam živio devetnaest godina,“ govori Mujo uz uzdah. „Volio sam je iskreno. Otišli smo u Njemačku, pokušali napraviti novi život. Pet godina smo tamo radili, štedjeli, gradili. A onda – sve se srušilo.“
Jednog dana mu je rekla nešto što ga je potpuno slomilo: „Želim da imam dva muža.“
„Mislio sam da se šali, ali nije. Zaljubila se u drugog i htjela da živimo svi zajedno. Nisam mogao to prihvatiti. Razočarao sam se do dna duše,“ priča Mujo, dok mu glas drhti.
„Pitao sam djecu žele li sa mnom nazad za Bosnu ili da ostanu s njom. Izabrali su nju. Nisam im zamjerio. Samo me boljelo. Spakovao sam kofere i vratio se sam. Kad izgubiš porodicu, izgubiš dio sebe.“
🌧️ Treći brak – najkraći, ali najteži
„Treći put sam se oženio misleći da ću zaboraviti sve prethodno,“ kaže Mujo. „Ali taj brak je trajao samo dva mjeseca. Ona je bila psihički nestabilna, krišom je pila lijekove. Nisam to znao dok nije bilo kasno.“
Nakon svega što je prošao, vjerovao je da gore ne može biti. Ali sudbina je opet imala drugačije planove. „I ona je željela drugog muškarca. Pomislio sam da je to neka šala života – da ja jednostavno nemam sreće.“
🌅 Četvrta žena – 25 godina nade i neizvjesnosti
„Sa četvrtom ženom sam već dvadeset i pet godina,“ kaže Mujo i na trenutak se nasmije. „Imamo dvoje djece. Mislio sam, eto, sad sam konačno pronašao mir. Ali ni tu nije sve jednostavno. Nema idealnog braka, samo oni koji odluče istrajati.“
Iako su zajedno čitavih 25 godina, Mujo priznaje da i dalje osjeća dozu nesigurnosti. „Ne mogu reći da je sve savršeno. Naučio sam da u životu ništa nije sigurno. Ali barem imam dom, djecu, unuke. Bog mi je dao porodicu, i to je najveće bogatstvo.“
🪞 Mujo o ljubavi, životu i nadi
Njegove riječi odzvanjaju kao lekcija o ljudskoj izdržljivosti. „Život te nauči da ne vjeruješ više lako,“ kaže, „ali i da nikad ne prestaješ da se nadaš. Godine prolaze, ali u srcu još uvijek gori mala iskra želje – da neko, jednom, ostane zauvek.“
Mujo danas ima petoro djece i petoro unuka. Živi skromno, ali s mirom u očima koji dolazi tek kad čovjek prestane bježati od istine. „Bio sam i muž, i otac, i radnik u tuđini. Nisam imao sreće u ljubavi, ali možda je to bila moja škola života.“
🌻 Ljubav nije uvijek bajka
Mujo iz Živinica svojom pričom podsjeća da ljubav nije uvijek bajka sa sretnim krajem. Ponekad je to borba, iskušenje i učenje kroz bol. Neki ljudi provedu život tražeći osobu koja će ih voljeti onako kako oni vole – ali često shvate da je najveća lekcija naučiti voljeti sebe.
Njegova životna priča je svjedočanstvo o istrajnosti i vjeri u dobro. Iako je četiri puta gledao kako se nada ruši, nikada nije prestao vjerovati da negdje, možda iza sljedećeg ugla, ipak postoji ta – prava, iskrena ljubav.
„Ne tražim više savršenu ženu,“ kaže Mujo. „Samo želim mir. Da imam s kim popiti kafu ujutro, da neko kaže ‘dobro jutro, Mujo’. To mi je sad najveća želja.“ ☕
