Ivanu je bilo četiri godine kada su ga ostavili roditelji.
Mišukov Ivan rođen je 1992 godine u razorenoj porodici koja mu je djetinjstvo
pretzvorilo u borbu za život i preživljavanje.
Do četvrte godine rastao je sa djedom koji je bio alkoholičar i koji se danima
znao ne vraćati kući.
Ivan je bio prepušten sam sebi nesposoban da obezbijedi sebi uslove za život.
Rastao je na ulici siromašnog grada a jedini prijatelji koji su mu pružali utjehu
su psi .
Kako je rekao oni su mu bili jedina porodica.
Ivan je volio pse a i oni su voljeli njega,
Policija je tek od trećeg pokušaja uspjela uzeti dječaka od pasa jer ga nisu htjeli
dati bilo kome ko je nepoznat.
Dječak je skoro bio zaboravio da govori maternji jezik.
Kada su psi dolazili do hrane dijelili su je sa dječakom a i on je radio isto.
Nerijetko je prosio za hranu ne samo za sebe već i za pse.
Grijali su ga dok je bila zima a znali su ga lizati po cijelom licu.
Poslije pronalaska od stzrane socijalnih radnika odveden je u sirotišđte.
Psi su uspjeli da ga pronađu i danima su ga čekali ispred kapije.
Kasnije po naređenju zvaničnika psi su ubijeni.
