Od početka pandemije, naši su životi potpuno promijenjeni, uz značajnu promjenu u našem načinu života. Promjene koje je donijela pandemija bile su duboke, uzrokujući široko rasprostranjene izazove širom svijeta iu svakoj zemlji. Jedan od najhitnijih problema bio je ogroman broj oboljelih osoba koje zahtijevaju hospitalizaciju, što je rezultiralo zanemarivanjem drugih pacijenata kojima je potrebna medicinska njega.
Proces sahrane za osobe koje su podlegle virusu imao je poseban pristup kako bi se osiguralo obuzdavanje infekcije. Metalni kovčezi su korišteni isključivo u tu svrhu. U tom kontekstu ulazimo u incident koji se dogodio u Indiji tokom 1930-ih. Mutijala Gadaja je u maju dao na počinak svoju suprugu Giriame nakon što je preminula u bolnici od virusa, ili je barem tada bio obaviješten.
Zbog ograničenja posjeta, nije mogao vidjeti svoju suprugu. Međutim, on se raspitivao o njenom zdravlju medicinskom osoblju. Na kraju je dobio poražavajuću vijest da je ona tragično podlegla svojoj bolesti. Slijedeći njihovu uobičajenu praksu, s poštovanjem je umotao njeno tijelo u čaršav. Zabrinut zbog mogućnosti zaraze, odlučio je da je ne odmota i nastavio je da je odmara, pogrešno vjerujući da je to njegova žena.
Dodatno tuzi, kasnije je primio poražavajuću vijest o smrti njegovog sina, što je navelo porodicu da održi zajedničku parastos. U danima nakon spominjanja, Girijem je stigla na vrata, ispunjena ljutnjom jer joj muž nije došao u posjetu. U bolnici se dogodila greška koja je rezultirala sahranom neidentifikovane žene.
