Kada se neko nama blizak suoči s dijagnozom raka, mnogi od nas ostaju bez riječi. Strah, tuga, nelagoda i osjećaj nemoći nas blokiraju, a želja da pružimo podršku često se sudari sa pitanjem: Šta uopšte reći u takvom trenutku?
Psihoonkolog Sandra Bijelac, koja već godinama radi sa pacijentima oboljelim od malignih bolesti, ističe da riječ može biti snažno sredstvo – ona može i da povrijedi, i da izliječi. “U najtežim momentima, ljudi ne traže sažaljenje, već istinsku ljudsku prisutnost, razumijevanje i iskrenu podršku”, kaže Bijelac.
Najčešće greške koje činimo
Mnogi, iako s najboljom namjerom, izgovore rečenice koje mogu djelovati omalovažavajuće ili bezosjećajno, poput:
-
“Budi jak/a!”
-
“Moraš misliti pozitivno.”
-
“Sve će biti u redu.”
Iako ove izjave mogu zvučati ohrabrujuće, u trenutku kada se neko suočava sa dijagnozom koja mijenja život iz korijena, one često imaju suprotan efekat. „Osoba se osjeća kao da mora potisnuti svoje emocije, kao da je slabost priznati strah, tugu ili bijes“, objašnjava Bijelac.
Šta zaista pomaže?
Prema riječima psihoonkologa, najvažnije je pokazati osobi da nije sama. Prava podrška ne znači davati savjete ili pronalaziti odgovore, već biti prisutan, slušati i dozvoliti osobi da izrazi svoje emocije – bez osuđivanja i pritiska.
Evo nekoliko konkretnih rečenica koje, kako tvrdi Sandra Bijelac, mogu imati snažan efekat:
-
„Tu sam za tebe, kad god ti zatrebam.“
Ova jednostavna rečenica pruža sigurnost i osjećaj da osoba nije sama u borbi. -
„Ne moraš ništa govoriti ako ti nije do toga.“
Ponekad je tišina snažnija od riječi. Prisutnost i tiha podrška mogu biti ljekovitije od svih savjeta svijeta. -
„Ne znam šta da kažem, ali želim da znaš da mi je stalo.“
Iskrenost stvara prostor za povezivanje. Niko ne očekuje savršene riječi, već toplinu i autentičnost. -
„Kako se zaista osjećaš danas?“
Umjesto automatskog „Kako si?“, ova rečenica poziva na otvoren i iskren razgovor. -
„Zajedno ćemo kroz ovo.“
Osobi oboljeloj od raka mnogo znači kada zna da ima saputnike na tom teškom putu.
Snaga emocionalne podrške
Rak ne pogađa samo tijelo – on zadire duboko u psihu, identitet i svakodnevni život osobe. Emocionalna podrška, tvrdi Bijelac, često je jednako važna kao i medicinski tretman.
„Ljekari liječe bolest, ali emocije, odnosi i bliskost – to liječi duh. A jak duh često znači i jače tijelo u borbi“, kaže ona.
Ona naglašava i važnost izbjegavanja pretjeranog sažaljenja. Osobe oboljele od raka žele da ih drugi i dalje vide kao ljude, ne samo kao pacijente. Stoga je važno ne zaboraviti njihove interese, strasti i osobine koje su ih činile jedinstvenima i prije bolesti.
Šta kada ne znate kako da se ponašate?
Normalno je osjećati nelagodu. Mnogi izbjegavaju kontakt jer ne znaju šta da kažu ili se plaše da ne pogriješe. Međutim, izostanak podrške može dodatno raniti osobu koja već prolazi kroz teško razdoblje.
„Bolje je reći i nesavršenu rečenicu nego ostati nijem“, kaže Bijelac. „Jer iskreno izgovoreno ‘Ne znam šta da kažem, ali sam tu’ može otvoriti vrata dijalogu i bliskosti.“
Uloga psihoonkologa
Psihoonkologija je grana psihologije i medicine koja se bavi emocionalnim, mentalnim i socijalnim aspektima života oboljelih od raka. Sandra Bijelac u svom radu koristi različite terapijske metode kako bi pomogla pacijentima da se nose sa dijagnozom, strahovima, promjenama tijela i odnosa s okolinom.
„Najvažnije je pomoći ljudima da vrate osjećaj kontrole, nade i unutrašnje snage. Često, kad im se da prostor da budu ono što jesu – sa svim emocijama – tada se javi i volja za borbom“, zaključuje ona.
Zaključak
Kada se suočimo s teškim trenucima u životu naših bližnjih, riječi mogu biti most ka razumijevanju i iscjeljenju. Ne moramo imati savršene odgovore – dovoljan je iskren pogled, topla ruka i riječi koje dolaze iz srca. Jer upravo tada, kad su najranjiviji, ljudima je najpotrebnija istinska, tiha, nenametljiva – ali snažna – podrška.