SRPKINJA SE ODREKLA NASLEDSTVA U IME BRATA Sada odlučila da sve OBELODANI, progovorila o UCENI: Rekao mi je “Ako uzmeš nešto…”

Jadranka je među brojnim ženama u Srbiji koje su se odrekle prava na nasledstvo. Ona je to učinila u ime svog brata, ali naglašava da to nije bio čin lične volje.

Uprkos tome što se nastavio ljubazno osmehnuti, ispovest počinje frazom: „Bio sam podvrgnut emocionalnoj uceni.

Trio se sastoji od dvije sestre i brata. Otac braće i sestara preminuo je 2006. godine, a majka ih je slijedila trinaest godina kasnije.

Neočekivana smrt njene voljene osobe na Novu godinu 2019. ostavila ju je u šoku. “Bilo je potpuno neočekivano”, razmišlja ona o strašnom porazu.

Jadranka objašnjava da njen brat nije gubio vrijeme da u roku od deset dana podnese zahtjev za ostavinu. Uprkos činjenici da je oduvek bilo namenjeno njemu da nasledi, nadala se da će njihovi roditelji prepoznati da imaju i dve ćerke.

U pokušaju da se pozabavi ovim problemom, potrudila se da uključi svoju majku u razgovor.

Raspitivao sam se s njom nekoliko godina prije njene smrti da li su ona i njen supružnik razmišljali o tome da ostave zaostavštinu svojim kćerkama. Njen odgovor je bio prilično uznemirujući: „Nikada nismo ni počele ni na ovu temu.

2006. godine moj otac je preminuo, međutim, začudo, nikada nismo razgovarali o tome. Kada se radilo o ostavinskom postupku, uopšte nije bilo dijaloga. Moj brat i dalje priča šta namerava da uradi sa imovinom, što nije iznenađujuće. Dok doživljavam grč u stomaku, pitam se zašto to pogađa samo mene i kakva je naša situacija. Uprkos ovim mislima, šutim, odupirući se porivu da sam sebi proturječim.

“Kada je otac preminuo, naša porodica je posjetila imanje. Sestra se prva odrekla prava na nasljedstvo u korist našeg brata i majke. Nakon nje, i ja sam se odrekao svog nasljedstva. Važno je, međutim, napomenuti da postoji značajna razlika između odricanja od nasljedstva i jednostavnog neprihvatanja”, objašnjava on.

Činom odricanja od prava na nasljeđe dolazi do trajnog gubitka navedenog prava, kao i gubitka nasljedstva za nasljednike odricatelja. Ovaj izbor utiče i na pravo odricatelja na primanje socijalne pomoći. Alternativno, naslednicima odricatelja koji odbiju nasledstvo biće data prilika da se izjasne o prihvatanju ili odbijanju nasledstva.

U 2019. godini značajne pravne prepreke sa kojima se žene suočavaju nikome nisu bile poznate. Trenutno se o istoj temi razgovara sa raznim pojedincima koji nisu svjesni ozbiljnosti situacije. “Nemaju pojma”, napominje ona o istraživanju koje pokazuje da čak 84 posto žena nije svjesno važnosti ovih razlika.

U praksi, čin odricanja od nasljedstva podrazumijeva da ga prepustite nekom drugom, što također podrazumijeva da posjedujete adekvatno bogatstvo da vam ne treba državno blagostanje. Međutim, za mnoge pojedince to nije realnost.

U sklopu dugačke priče koja se proteže skoro dvije decenije, otkriveno je da je moja majka dobila nasljedstvo koje se sastoji od jedne kuće, dok je moj brat naslijedio drugu kuću i svu preostalu zemlju i nepokretnu imovinu. Lično sam se nadao da ćemo sestra i ja dobiti manju, nedovršenu kuću nakon majčine smrti.

Ističe činjenicu da je maleni stan znatno manje vrijedan u materijalnom smislu, te otkriva da je od svoje majke tražila da otkrije svoju sklonost prema njegovom nasljedniku.

Kada sam razgovarao sa majkom o njenoj želji da njen brat sve naslijedi, uvjeravao sam je da ću ispoštovati njene želje. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, počela je shvaćati da to nije najbolja odluka. Iako nisu aktivno radili ništa loše, takođe nisu zauzeli jasan stav niti razgovarali s nama o tome. Uprkos tome, moja majka je odbila ništa da preduzme, rekavši: “Ne želim ništa, a nakon što umrem, možeš da radiš šta hoćeš.” Tada sam je pitao da li razumije da bi to rezultiralo gubitkom brata, a njen osmijeh je izblijedio dok je prepričavala razgovor.

Bratu i meni je uvijek bilo lako slagati se, a pomisao da ću ga izgubiti ako se ne povinujem situaciji bila je nepodnošljiva. Međutim, da sam odlučio da ćutim, to bi me teško opterećivalo. Za mene prihvatanje nasljedstva nije samo primanje materijalnih dobara, već i to da budem dio moje porodice i da nastavim sa njenim naslijeđem.

Tokom svog boravka tamo, razgovarala je o unutrašnjoj borbi koja se dogodila u toku njenog radnog vremena, tugujući zbog gubitka roditelja i nezadovoljstvu unapred određenim putem koji su joj postavili.

Iako je odluka objavljena, ona nije naišla na prihvatanje.

Nekoliko dana prije ostavine, kontaktirao sam svog brata. Zastajući na trenutak i neuobičajeno prekrstivši se, nastavio sam da telefoniram s posla. Njegov odgovor bio je potpuno zaprepašten kada je čuo vijest. Rekao sam da ovog puta neću sve predati, na šta je on izrazio dodatno iznenađenje. Međutim, prema njegovim riječima, prava reakcija je isplivala tek sljedećeg dana.

U početku je primala poruke koje su joj upućivale da ga ne poštuje. Nakon toga su razgovarali preko telefona tokom večernjih sati.

Savjet koji mi je dat bio je: „Kad god razmišljate o tome da uzmete nešto, imajte na umu mogućnost da možda izdajete vezu bratstva.

Razgovor je zaključila koristeći istu rečenicu u svom odgovoru.

„Živo se sjećam njenih riječi: ‘Priča se ovdje završava. Sve ti ostavljam u amanet, ali zapamti da više nemaš sestru.’ Sljedećeg dana sam odlučila da ne prisustvujem ostavinskoj.

Prema njenim riječima, odlazak ili logično razmišljanje nije bilo u domenu mogućnosti.

Sljedećeg dana dobijam telefonski poziv od nje dok je u sudnici. Njen ton je neupadljiv dok predaje telefon sudiji, koja je žena. Sudija me savjetuje šta da preduzmem kako bi moj brat dobio nasljedstvo koje je po pravu njegovo. Ona pojašnjava da moram posjetiti notara i dati izjavu da se odbijam od nasljeđa, kako moj brat ne bi bio opterećen porezom. Ona izražava razočaranje ishodom, napominjući da nije pozvana da se informiše o svojim pravima, već da se još jednom žrtvuje.

Nakon što je 8. maja primila drugo obaveštenje da prisustvuje sudu, suočila se sa još jednim iznenađenjem. Njena sestra je odbila nasledstvo, što je dovelo do toga da je njen deo prebačen u vlasništvo njenog brata.

“Prema objašnjenju, situacija se čini i nezakonita i nelogična. Žena nije prepustila svoj dio ovoj osobi, ali je on dobio cijeli njen dio. U idealnom slučaju, njen dio je trebao biti ravnomjerno podijeljen između njih dvoje. nas, u skladu i sa zakonom i osnovnim obrazloženjem.

Nažalost, razvoj radnje koji bi rezultirao pozitivnim zaključkom za ovu priču nije se ostvario.

Nakon što sam dobio njegovo nasljedstvo, odlučio sam prekinuti sve veze s njim i nikada nisam odgovorio ni na jedan od njegovih kasnijih poziva. Uzdržavao sam se od posjete njegovoj kući niti da se pridružim ostalima kada su posjetili groblje. Kao rezultat toga, sada nemam ništa na svoje ime i samo sam podstanar. Ona sažima svoj život u jednom dahu.

Istraživanja su pokazala da, čak i uz primjenu Ustava iz 1946. i Zakona o nasljeđivanju iz 1955., koji imaju za cilj izjednačavanje prava oba spola, žene nastavljaju da se odriču ili odbijaju od nasljeđivanja u korist muškog rođaka u 44% slučajeva. . Ovaj procenat je u suprotnosti sa 0,5% muškaraca koji rade isto.